
U moderno uređenim prostorima danas sve češće viđamo mikrocement koji je atraktivan i poželjan izbor kako zbog neobične i urbane estetike, tako i zbog funkcionalnosti, i to prevashodno kao podnu oblogu, ali se nalazi i na zidovima i na nameštaju.
Odabir podnih obloga uslovljen je karakteristikama i namenom određenog prostora, ali neretko i aktuelnim trendovima. One treba da odgovore na niz funkcionalnih i estetskih zahteva enterijera i eksterijera, te brojnim standardima i različitim stilskim uticajima. Svakim danom industrijski podovi sve više prodiru u komercijalne i javne prostore, katkad i u privatne, odnosno, uz svojevrsne modifikacije, širi se polje njihove primene, pri čemu mogu biti vrlo praktični, dekorativni i ekonomični.
Tako je i kada je reč o mikrocementu, koji je sinonim i za izdržljiv i trajan, ali i monolitan i u estetskom smislu jedinstven pod, koji sa sobom nosi i estetiku fabričke atmosfere, ali i modernog i neobičnog dizajna.
Mikrocement predstavlja podnu oblogu na bazi cementa, u čijem su sastavu, osim cementa, smola, različiti fragmenti, aditivi i boje. To znači da se u prirodno sivu osnovu, sličnu betonu, dodaju boje, nijanse, te da se stvaraju različite teksture drugačije sjajnosti. Kada se izlije, predstavlja površinu koja je jednoobrazna – bez fugni, monolitna i jedinstvena, a koja se i postavlja odjednom. Sloj mikrocementa debljine je od 2 do 4 mm, zbog čega se lako može uklopiti u postojeće nivoe objekta, pri čemu ne narušava statiku prostora. Postoje i liveni, samonivelišući mikrocementni sistemi koji se izlivaju u debljinama od 10 do 40 mm, ali koji su skuplji i koriste se i kao završni i kao ravnajući sloj poda.
Osim na podove, mikrocement može biti sloj kojim oblažemo i zidove, komade nameštaja ili određene elemente u prostoru.
Zajedničko je, međutim, da se uvek postavlja na ravne, čvrste i suve površine, na kojima nema vlage i gde su potencijalne pukotine i druge neravnine prethodno sanirane. Stoga ga možemo postaviti na cementnu košuljicu, beton, keramičke pločice, mermer, malter, kamen, teraco pod, gipsane ploče ili gips i dr., pri čemu je uvek isplativija varijanta ako ga postavljamo na već postojeću podlogu.
Kompaktan je sa velikim brojem materijala, izuzev, na primer, drveta.
Ugradnja mikrocementa mora biti sprovedena stručno i pažljivo. Prva na redu je priprema površine, koja mora biti suva, čista i potpuno ravna, bez ikakvih nepravilnosti, pri čemu se podrazumeva prethodno uklanjanje boja i premaza. Zatim sledi sloj prajmera radi boljeg prianjanja i sprečavanja pojave mehurića. Zatim se nanosi mikrocement koji se meša sa vodom i pigmentima kako bi se dobile željene boje i teksture, i to obično u nekoliko slojeva i specijalizovanim alatom.
Željeni estetski efekat postiže se i poliranjem. Na kraju se postavlja zaštitni sloj ili lak, a zahvaljujući upravo ovom zaštitnom sloju pod biva otporniji na delovanja različitih mehaničkih i hemijskih uticaja.
Svakako je potrebno vreme da se pod osuši i očvrsne, i taj proces traje od 24 do 48 sati, zavisno od broja slojeva i uslova okoline. Slično se nanosi i na pod i na zid, i to uglavnom u dva sloja. Dakle, prvo prajmer, pa prvi sloj mikrocementa, nakon toga sušenje, potom se brusi, višak usisava, pa ponovo nanosi prajmer, pa drugi sloj mikrocementa, koji se takođe brusi, usisava, a zatim odgovarajući premaz.
Važno je napomenuti i to da je generalno teška delimična reparacija podova ili zidova obloženih mikrocementom jer predstavljaju monolitnu površinu.
Autor teksta: Sanja Dakić Đurić